Sadrzaj
Grad Prijatelj
Grad prijatelj Ottensheim
Opcina Jajce
Opcina Jajce
Vinac-Online.com
  logo.historija

 

 

 

Sadržaj teksta na ovoj stranici omogućili: g. Kilim Muharem, g. Kilim Alija, gdž. Kilim Nihada i historičar i pisac g. Čepalo Husein rodom iz Prusca. Autori portala se zahvaljuju na pomoći ovim poštovanim i istinskim prijateljima Vinca. Posebna hvala gospodi Muharemu i Huseinu na njihovom trudu oko istraživanja podataka o Vincu koji svima nama danas omogućili da saznamo nešto više o Vincu, Vinčanima, našem porijeklu, rodnom kraju i naravno pruža mogućnost da te iste prenesemo na sljedeće generacije

 

 

o Panorama Vinac I i II iz vazduha slikano 2007 godine  
 

"Šta nije zapisano nije ni bilo"

Ovim tekstom započinje ugledni vinčanin gospodin Muharem Kilim svoj podsjetnik o rodnom mjestu Vinac kojeg je morao da napusti prije više decenije da bi se školovao i osigurao bolji životni status sebi i svojoj porodici. Mnogo, mnogo godina kasnije, u Zagrebu, Muharem osjeća potrebu da svoje rodno mjesto Vinac opiše u posjetniku o Vincu. Tad kreče na rad prikupljanje podataka u svim i njemu dostupnim arhivama i geografsko-historijskim knjigama i zabilješkama koje su se mogla naći na prostoru bivše Jugoslavije. Nekoliko godina kasnije ili drugom polovinom 90-ih sada već prošlog vijeka, neposredno po završetku agresije i rata u BiH, Muharem dovodi kraju svoj podsjetnik o Vincu i evo sada se pruža prilika da i vi saznate dio sadržaja ovog pismenog i vjerodostojnog dijela jednog uglednog vinčanina.

 

 

 

Uvod

Za pretpostaviti je da se mjesto nastalo vrlo davno, jer se spominje već u 10. vijeku kao središte istoimene banovine. Osobito mu je bila značajna uloga u događajima ranog, pa i kasnog srednjeg vijeka. U svojoj dugoj historiji naći će se nekoliko puta na granici raznih banovina, država, pa i civilizacija.

Stari

Vinačka Banovina

Na prostoru današnjeg Vinca u X-om se vijeku prostirala "Vinačka banovina". U to doba banovine su predstavljale feudalna dobra, čiji je vlasnik bio ban. Kolika je bila "Vinačka banovina", nema pisanih dokumenata. Mora da je imala veličinu manjeg feuda, jer se nije mogla trajnije zadržati, a i opstati. Ulazila je u sastav prastare predkulinove Bosne ( do 1168.), čije se sjeverna granica, na njezinom jednom dijelu, nalazila na pola puta između Jajca i Vinca, oko današnjih Bravnica i Zelenkovica. Kasnije je područje Vinačke banovine posjedovala velikaška porodica Kotromanića, koja ce dati sve značajnije kraljeve srednjovjekovne bosanske države. Oni će nekoliko vjekova voditi tešku borbu za opstanak Bosne, sve do njezinog pada pod Turke 1463 godina.

Sjedište je banovine bilo u Vincu, najvjerojatnije u "gradu", odnosno utvrdi iznad mjesta. Tvrđava je sazidana na nepristupačnom brdu, koje dominira cijelim područjem. Po svome položaju, obliku i veličini pripada tipičnim utvrdama ranog srednjeg vijeka. Teško ju je rekonstruirati, jer se ne zna kako su izgledali gornji katovi. Donji dio utvrde donekle je sačuvan, iz čega se može zaključiti, da je, uz nepristupačnost terena i solidnu gradnju, bila teško osvojiva.

Stari

Po svemu sudeći vinačka je tvrđava nekoliko vjekova starija od jajačkih zidina i grada Jajca. Naime, grad je Jajce sagradio bosanski velikaš Hrvoje Vukčić tek između 1391 i 1404 godine. Moguće je u to vrijeme ojačao i tvrđavu Vinac, jer će ona od 1404 do 1463 godine biti obrambena utvrda kraljevskog grada Jajca s njegove južne strane. Vinački je ban održavao vrlo intenzivne i ostale veze s dalmatinskim područjem. Ostat će zapisano da će se, udajom svoje kćeri za dalmatinskog kralja Hvalimira, uzdići visoko na velikaškim ljestvicama toga vremena.

Najvjerojatnije vrelo Kraljevac u Vincu ostat će sjećanje naroda na ta vremena i događaje. Prema vjerovanju izvor je ljekovit, jer bi se umivanjem njegovom vodom liječile očne bolesti. Izgleda da je to jedino narod zapamtio i nosio u sebi kroz sve vjekove svoga zaborava.

Od kud naziv Vinac?

Vinčac, Vinačac, Vijenac, Vinac, Winas, Winatz sve su to nazivi za ovo malo mjesto. Dobivao je samo mađarski oblik istog značenja (Sotto Vinazac) kada je bio u posjedu Mađara.

Tražeći odgovor na pitanje Od kud naziv Vinac?, g.Muharem piše sljedeće: "Mnogi Vinac nazivaju grad, varoš a najčešće naselje ili selo. Njegovo ime najvjerojatnije potječe od vina koje se dobivalo iz ovog nekad vinorodnog kraja" piše g. Muharem Kilim odnoseći se na sljedeće podatke: Prema nekim historijskim izvorima godine 1461. u mjestima u okolici Jajca uspijevali su vinogradi, pa je za vjerovati da je i u Vincu bilo dosta grožđa, možda u tolikoj količini i takve kvalitete, da se s razlogom i samo mjesto nazvalo tim imenom."

Do sličnog odgovora na isto pitanje došao je i Donje Vakufski pisac i historičar g. Husein Čepalo. U svojoj knjizi "Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf", g. Husein piše pored svega sljedeće o Vincu: "Ime Vinac može biti slavonskog porijekla, a može i keltskog". U Bosni ima dosta Keltski, već slaveniziranih imena. Vinac označava lokalitet s vinogradom, a brijeg na kome se nalazi stari grad Vinac obasjan je cijeli dan suncem pa je na tom mjestu doista mogao biti vinograd. Vrbas optiće oko grada u velikom luku. Ime Vinac moglo bi poticati i od keltske riječi Winas, što znači mala tvrđava (Win - malen, as ili ais - utvrđeno mjesto)."

Vinac 1897 godine (Vinac 1897 godine, tvrđava slikana sa južne strane a lijevo na slici se vidi željeznicka stanica)

Koje bi se najstarije ime moglo uzeti za Vinac, teško je reci. U predtursko doba srednjeg vijeka najčešći se naziv spominje Vinčac ili Vinačac. Turci su također koristili ove nazive. Evlija Čelebija, turski putopisac, koji je pohodio Vinac oko 1660.godine u svojim zabilješkama spominje ime Vinčac.

Po svoj se prilici naziv Vinac formirao u 19. vijeku, jer Ćiro Truhelka, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, privodeći Vinac 1904.godine u jednom svom zapisu kaže: "Slijedeći od Jajca zavojiti tok Vrbasa uzvodno, stići ćemo nakon kratke vožnje do sela Vijenaca ili Vinca, kako ga tamošnji ikavci zovu". Kao sto se vidi naziv Vinac udomaćio se kod mještana vjerojatno ranije, jer se onu s njime služe sasvim na početku 20 vijeka. Naziv "Vijenac" nije se udomaćio u narodu, i ako se može naći u različitoj literaturi, pa i na geografskim i prometnim kartama. Uglavnom se ovaj naziv može naći zabilješkama između dva svjetska rata i do kasnih 50 -tih godina ovoga vijeka. Vjerojatno se to može tumačiti prodorom ijekavštine kroz tadašnji školski sustav u ovo izrazito ikavsko mjesto.

Nakon nekoliko pokušaja poslije II svjetskog rata da se na prometnom znaku umjesto Vinac stavi Vijenac, ostavljen je ipak sadašnji naziv, zadržavajući u sebi ikavsku tradiciju ovoga kraja.

Ko su Vinčani?

Tokom svoje duge historije Vinac se našao na području gdje su se odigrali mnogi historijski događaji, koji su odredili sudbinu bosanske države i bošnjačkog naroda. To je u znatnoj mjeri ostavilo traga na sastav stanovništva, njegovu religijsku strukturu i običaje.

Prema postojećim historijskim izvorima može se sa sigurnošću reci da je Vinac u srednjem vijeku naseljavala Patarenska skupina bošnjačkog naroda. Turski izvori osobito govore o tome. Treba uvažavati te izvore, jer su upravo Turci kod opsade Jajca i njegovim zauzimanjem 1463 godine imali odlučujuću ulogu na daljnju sudbinu Vinčana. Vjerojatno su tada primili islam, zapustili i porušili svoje sakralne objekte i nastavili sa poštovat Kur´an časni. O tim događajima, osim turskih Teftera (popisa), govori nam i jedan stari Sidžil (zapisnik sudskog poslovanja) iz 1491 godine (869 godine po hidžretu). Prema njemu, samo u jednom danu pod Jajcem je 1463 godine iz okolnih sela prešlo na Islam 36000 patarena. Među njima, vjerojatno, bili su i Vinčani. Zanimljivo je spomenuti, da je sultan El Fatih ( Mehmed II ), podijelio i ostavio u vlasništvo zemlju svim patarenima iz tih sela. Na taj su način, pod novom vlašću, postali i ostali slobodni seljaci.

Novo nastalo stanje nije se održalo dugo. Već godinu dana kasnije ( 1464.) madžarski kralj Matijas Korvin ponovo zauzima Jajce a od okolnih sela i Vinac. Jedan se dio islamiziranih patarena vratio na svoju vjeru ili prekrstio, a drugi dio protjeran je u Anadol (Turska).

Kao potvrda pripadnosti Vinčana patarenskoj vjerskoj skupini bošnjačkog naroda mogu poslužiti nađena Greblja (groblja) s kamenim stećcima u zapuštenim dijelovima njiva Kamenica i Busije i ostaci porušene (vjerojatno) bogumilske crkve u njivi Tokat. Sva ova tri arheološka lokaliteta treba ispitati, te o svemu donijeti konačni (pravi) sud.

Ipak da se vratimo na postavljeno pitanje u naslovu ovog poglavlja a to jeste: "Ko su Vinčani?". Čitatelj će se složiti sa mnom da je situacija sa stanovništvom dosta zamršena. Ako se svemu doda da je Vinac od 1463 od 1498 godine bio u sastavu jajačke banovine i da su ga nastanjivali stanovnici odani Madžarskoj i općenito zapadu onda situacija sa stanovništvom postaje još složenija. Sadašnji stanovnici Vinca, najvjerojatnije, vode porijeklo od islamiziranih patorena bošnjačkog naroda. Usudio bi se reći da su se za vrijeme jajačke banovine sklonili na turska područja srednje Bosne i tamo boravili kao izbjeglice, vrativši se nazad 1498 godine, kada Vinac ponovo dolazi pod tursku vlast. Kao potvrda može poslužiti zabilješka Čire Truhelke iz 1904 godine, koji kaže; "U Vincu imade 57 kuća, a u njima 251 žitelja, većinom muslimanske vjere, dalje od drveta sagrađena džamija i podor grada, koji je nadvisio samo selo." ili popis stanovništva u BiH obavljenom 1910 godine koji navodi da je u Vincu 1910 godine živjelo 279 stanovnika tj. 220 muslimana, 42 pravoslavaca i 17 rimokatolika.

Pokršteni dio Vinčana bio je uključen u obranu jajačke banovine i zajedno s Mađarima činio vojnu posadu grada Vinca. Padom Vinca pod Turke, povukli su se u Jajce i okolna krisčanska naselja, gdje im se, u općem narodnom gubi svaki trag.

Nešto o Vrbasu

Vrbas je rijeka poznata još od prastarih vremena. Ime Urpanus dadoše joj Rimljani. Krajevi oko gornjeg i srednjeg toka bili su u sklopu rimske provincije Dalmacije još od I. vijeka nove ere. Sjeverna granica te provincije bila je nešto južnije od utoka Vrbanje u Vrbas. U rimsko doba Vrbas je bio na osobitom glasu, jer ju u njegovim naplavinama bilo zlata. Rimljani su tu kopali zlato, a pokorena ilirska plemena (našem kraju "Deriopes") bila su prisiljavana da u zlatnim rudnicima i naplavinama rijeke vade i ispiraju taj skupocjeni metal. Teško je reći da li bi se i danas isplatilo ispirati zlato u Vrbasu, ali se u rimsko doba niz Vrbas živo radilo, što se može posvjedočiti nizom starih rudnika u gornjem toku rijeke.

Vinac

Vrbas pravi prirodni prolaz za putove koji su povezali Jadransko more s Panonskom nizinom. Dolinom ove rijeke, od D.Vakufa do Jajca, prolazio je dio rimskog puta kroz Bosnu. Ne zna se tačan položaj toga puta, ali otkriveni rimski spomenici u Starome selu govore u prilog tome da je put, barem na tome dijelu, bio znatno iznad sadašnje trase. Ipak za vjerovati je da su Tepedžik vrata u Vincu ostatak dijela toga puta. Puno više saznanja postoji o srednjovjekovnom putu predturskog i turskog doba. Ovim područjem prolazio je glavni trgovački i poštanski put iz Splita, preko Hlivna, Kupresa, Vesele Straže, D.Vakufa, Vinca, i dalje prema Banja Luci, odnosno Panonskoj nizini. Dijelovi toga puta, uz već spomenuta Tepedžik vrata, mogu se vidjeti na Starome putu i šumi od Sedrice do Zelenkovičkih njiva. U tome dijelu šume mogao se vidjeti još do 1954. godine vrlo širok kaldrmom popločen put. Možda još negdje ima takvih ostataka, pa bi bilo vrijedno sve katastarski pa i koreografski zabilježiti i obraditi.

Trasa sadašnjeg puta utvrđena je za vrijeme austrougarske vladavine. U mnogim dijelovima napuštena je srednjovjekovna trasa i često je spuštena bliže Vrbasu. Austrougarska je čestu znatno proširila, tako da je služila i za automobilski promet. Uz neznatno proširenje, asfaltiranje, te izgradnjom tunela 1965. godine, cesta kroz Vinac postala je dio magistralnog puta koji povezuje Srednju Evropu s južnim dijelom Jadranskog mora.

Na kraju treba spomenuti da je kroz Vinac prolazila željeznica. Izgrađena je na lijevoj obali Vrbasa. Povezivala je Lašvu s Jajcem, a dalje je preko Mliništa i Drvara završavala u Ličkoj Kaldrmi u Hrvatskoj. Izgrađena je na samom kraju devetnaestog, a ukinuta je negdje krajem 60-tih godina prošlog vijeka.

___________________________________________

Pojasnjenja radi, patareni ili bogumili bili su zasebna religijska "hereticka" skupina bosljackog naroda koji je kroz citav srednji vijek proganjan i unistavan, jer nije htio prihvatiti kriscanstvo zapadne i istocne crkve.